Naša

BAKO

Znamo da životni put ima svoj kraj, ali se teško pomiriti sa time, da nećemo čuti taj blagi glas, osjetiti zagrljaj, poljubiti to drago lice, čuti savjet zlata vrijedan.
Što je kraj spram svega što si nam dala i čemu nas naučila? Naše prve korake, riječi, prva slova, duge zimske razgovore uz najdraži miris tvoje kuće. Ti ćeš biti više od sjećanja.Ti si simbol našeg djetinjstva.Zauvijek naš bakutaner.

Volimo te do neba gdje ćeš biti zvijezda sa najljepšim sjajem i znamo da ćeš i tamo paziti na nas.

ŽEKICA i JOCA

MAJKO

Dušu anđela ne ubi bolest. Osmjeh tvoj ne ugasi starost. Ljepotu tvog postojanja na ovom svijetu, nema u opisu ni jednog pjesnika.
Neraskidivu vezu između nas dvije, neće pokidati smrt. Uvijek će tvoja staloženost i lijepa riječ, biti moj mir.
Tvoja vjera u dobro, smirivaće moje bure. Tvoj pogled u mom srcu, vraćati na pravi put.

Živjećeš u svemu lijepom u mom životu. Tihi glas u mojoj glavi - "znam, biće to dobro". Moja polovino duše. Moj najbolji prijatelju.

Tvoja LJILJA

VUČKOVIĆ Pavla VASILJKA

Posljednji pozdrav, za tebe olakšanje za nas duboka praznina. Težak život nije umanjio snagu tvojih djela. Tvoja veličina i ljudskost ostala je zabilježena među sve koji te znaju.
Sjećanja na tebe živjeće kroz generacije tvojih đaka.
Za nas dvije, anđeo čuvar. Tišina jača od najjačeg zvuka. Sada počivaj uz svog Pavla i nađi svoj mir.

Sahrana je obavljena u krugu porodice.

Tvoje ćerke, LIDIJA i LJILJA, unuke KATARINA, DRAGANA, ŽELJANA i JOVANA, zetovi NIKŠA i RADAN