Sjećanje na voljenog tatu

JOVAN POPOVIĆ
Otkad te nema ja kao da dišem, ali pola me nema. Godine su me naučile da sakrijem ovaj neopisivi bol u duši i da glumim snagu koju ne osjećam. Nadam se da odnekud vidiš kako ti mezimica čuva lik od zaborava, jer znam da ti je osmijeh u meni, a narav u mom hodu. Nikoga neću voljeti kao tebe, tata. Sve dok sam živa najluđe i najtiše u sebi, svakog dana.
TVOJA DUNJA