Poslednji pozdrav za mog dragog

JANKA VLAHOVIĆA
Dragi moj Jankeša,
zar da sastavljam tebi čitulju, a nekad smo brojali rođendane i smijali se svakakvim bezazlenim situacijama? Zar da prolazim pored tvoje kuće i da više nikada ne čujem kako me dozivaš sa Nešo? Nikada ona ulica više ista biti neće bez tvoga osmjeha i šale...
Bio si uz mene u svim mojim trenucima odrastanja, sreće i tuge i lako je bilo tebi reći sve što je na duši jer sam znala da si uvijek razumio, znala sam da je postojao čovjek kojem sam se mogla obratiti u svakom trenutku...
10. maja je vrijeme stalo i svi smo izgubili člana porodice po srcu i duši, a te rane sporo i teško zarastaju.
NEVENA SJEKLOĆA